Što smo naučili kroz WCWS / Lessons learned in WCWS

HR

Sport je snažan i nedovoljno iskorišten resurs u fazi oporavka nakon katastrofa. Priručnik WeCare WeSport pokazuje da strukturirane sportske aktivnosti podržavaju ne samo fizičku rehabilitaciju već i emocionalnu stabilnost, osnaživanje i obnovu društvenih veza nakon kriza poput potresa i raseljavanja. Organizirani sport pruža rutinu, sigurne prostore i pozitivna iskustva koja se suprotstavljaju izolaciji i nevolji, vraćajući duh zajedništva, samopouzdanje i otpornost među pogođenim stanovništvom.Iskustva iz Turske i Hrvatske pokazuju da sportske intervencije donose neposredne psihosocijalne koristi.

Sudionici programa nakon katastrofe izvijestili su o trenucima radosti, solidarnosti i uključenosti tijekom aktivnosti poput grupnih igara i timskih sportova; ta iskustva potvrdila su ulogu sporta u oporavku i društvenoj koheziji. Redovite sesije pomažu ljudima da ponovno steknu osjećaj normalnosti i kontinuiteta u inače nestabilnim uvjetima, djelujući kao most između odgovora na hitne slučajeve i dugoročnijeg oporavka. Pripremljenost je ključna ako se sport želi učinkovito koristiti u kontekstima katastrofa. Priručnik naglašava strukturiranu fazu pripremljenosti koja uključuje obuku volontera i osoblja za okruženje nakon katastrofe te izgradnju alata, nastavnih planova i programa i priručnika potrebnih za dobro i brzo djelovanje kada započne faza oporavka. Izgradnja kapaciteta oprema sportske stručnjake, volontere i aktere civilne zaštite metodama za sigurno, uključivo programiranje i pristup osjetljiv na traumu.

Lekcije koje se ističu iz ovog iskustva partnera uključuju uvjete potrebne za uspjeh: prilagodljivost u oštećenim ili resursima siromašnim okruženjima; održivost kroz kontinuirano pripremu; suradnja i izgradnja mreže za multipliciranje utjecaja; kulturna osjetljivost kako bi se osiguralo sudjelovanje što je moguće većeg broja pogođenih te intenzivna komunikacija i zagovaranje kako bi se sport legitimizirao kao priznati alat za oporavak. Pripremljene zajednice koje već razumiju vrijednost sporta, održavaju aktivne lokalne mreže i imaju obučene ljudske resurse bolje su pripremljene za brzu i uključivu primjenu sportskih intervencija nakon katastrofa. Ukratko, sport bi trebao biti integriran u strategije spremnosti i oporavka od katastrofa, uz zdravstvene, obrazovne i zaštitne usluge. Kada su sustavi, obuka i partnerstva uspostavljeni prije nego što katastrofe udare, sport postaje praktično, multiplikativno sredstvo za liječenje, osnaživanje i obnovu pogođenih zajednica – pomažući ljudima da prijeđu iz stanja stresa od hitnog preživljavanja napreduju prema obnovljenoj dobrobiti i socijalnoj koheziji.

Ako ste zainteresirani za više detalja na kraju ovog teksta možete preuzeti cjeloviti dokument na EN jeziku.

EN

Sport is a powerful and underused resource in the recovery phase following disasters. The WeCare WeSport handbook demonstrates that structured sport activities support not only physical rehabilitation but also emotional stability, empowerment, and the rebuilding of social bonds after crises such as earthquakes and displacement. Organized sport provides routine, safe spaces, and positive experiences that counter isolation and distress, restoring community spirit, confidence, and resilience among affected populations .

Experiences from Türkiye and Croatia show that sport-based interventions bring immediate psychosocial benefits. Participants in post-disaster programs reported moments of joy, solidarity, and inclusion during activities such as group games and team sports; these experiences validated the role of sport in recovery and social cohesion. Regular sessions help people regain a sense of normality and continuity in otherwise unstable conditions, acting as a bridge between emergency response and longer-term recovery.Preparedness is essential if sport is to be effectively used in disaster contexts. The handbook emphasizes a structured preparedness phase that includes training volunteers and staff for post-disaster settings and building the tools, curricula, and compendia needed to act well and prompt when recovery phase start. Capacity building equips sport professionals, volunteers, and civil protection actors with methods for safe, inclusive programming and trauma-sensitive approache.Lessons learned across partners highlight the conditions necessary for success: adaptability in damaged or resource-poor environments; sustaina.bility through continuous programming; cooperation and network building to multiply impact; cultural sensitivity to ensure participation; and strong communication and advocacy to legitimize sport as a recognized recovery tool .Prepared communities that already understand the value of sport, maintain active local networks, and have trained human resources are better positioned to deploy sport interventions quickly and inclusively after disasters.In sum, sport should be integrated into disaster preparedness and recovery strategies alongside health, education, and protection services. When systems, training, and partnerships are in place before disasters strike, sport becomes a practical, scalable means to heal, empower, and rebuild affected communities—helping people move from emergency survival toward restored wellbeing and social cohesion.

If you want to know more, you can download a full document here.

Download (PDF, 1.05MB)