HR

Ovaj priručnik , nastao u okviru Erasmus+ projekta WeCare WeSport ,pozicionira sport kao praktičan skup alata za organiziranje sigurnih, uključivih i učinkovitih aktivnosti tijekom faze oporavka od katastrofa. Pruža detaljne smjernice volonterima, sportskom osoblju i akterima civilne zaštite o tome kako planirati, provoditi i kontinuirano poboljšavati sportske intervencije koje podržavaju i fizičku i psihičku dobrobit pogođenog stanovništva. Za razliku od natjecateljskog ili sporta usmjerenog na performanse, aktivnosti u okruženjima nakon katastrofe eksplicitno su osmišljene oko rehabilitacije, uključivosti i psihosocijalnog oporavka; pravila, prostori i očekivanja su fleksibilni, a sudjelovanje – a ne postignuće – je primarni cilj. Središnji princip je spremnost i koordinacija. Sportske aktivnosti trebaju započeti tek kada prođe faza hitnog odgovora i kada prvi interventni organi potvrde da su uvjeti sigurni. Kontinuirana komunikacija sa službama civilne zaštite ključna je kako bi se osiguralo da se „ne nanosi šteta“, uskladilo sa širim naporima pomoći, identificirale ranjive skupine i reagiralo na odgovarajući način ako sudionicima treba dodatna psihološka ili medicinska podrška.

Priručnik naglašava planiranje za nepredviđene situacije – alternativne lokacije, promjene vremena, promjenjive veličine grupa ili odsutnost voditelja – kako bi se programi mogli fluidno prilagođavati nestabilnim okruženjima.

Konačno, nudi i praktične smjernice o vremenu, mjestu i opremi. Sesije bi trebale uravnotežiti aktivnosti „ni premalo ni previše“, obično oko 60 minuta, uključujući zagrijavanje i hlađenje, te biti prilagođene širem kontekstu i stanju sudionika. Prostori za obuku moraju se provjeriti kao strukturno i ekološki sigurni prije upotrebe, s prednošću za vanjske prostore kada uvjeti dopuštaju. Oprema se može posuditi, donirati ili improvizirati – fleksibilnost i kreativnost se potiču kada su resursi ograničeni.

Snažan naglasak stavlja se na poznavanje sudionika. Programi bi trebali uzeti u obzir dobne razlike, različite razine kondicije, kulturne norme, jezične barijere i specifične zdravstvene potrebe. Uključivanje je najvažnije: svatko tko je motiviran za pridruživanje trebao bi moći sudjelovati, s dostupnim potpornim ulogama za one s fizičkim ograničenjima. Praksa osjetljiva na traumu – jasna komunikacija, predvidljivost, izbor i psihološka sigurnost – temelj je svih aktivnosti.

Za fazu provedbe, priručnik pruža jednostavan operativni model:

  1. Objasnite što će se dogoditi kako bi se vratila predvidljivost i kontrola.
  2. Sigurno se zagrijte strukturiranim, progresivnim vježbama.
  3. Izvedite osnovne aktivnosti, dajući prioritet užitku, povezanosti i upravljivom natjecanju kako biste potaknuli motivaciju.
  4. Odradite vježbe opuštanja i spriječite ozljede.
  5. Reflektirajte o učinjenom, potičite trud i proslavite sudjelovanje, jasno dajući do znanja da „svi pobjeđuju“ kroz angažman i dobrobit.

Konačno, kontinuirane povratne informacije i optimizacija sastavni su dio kvalitete i sigurnosti. Priručnik pruža kontrolne liste za procese pripreme i obuke te poziva na strukturirani doprinos sudionika, kolega i prvih interventnih službi kako bi se programi s vremenom usavršavali.

Sveukupno, priručnik redefinira sport kao skalabilan instrument oporavka: kada je promišljeno organiziran, koordiniran i prilagođen kontekstu, sport pomaže ljudima da ponovno uspostave rutinu, sposobnost djelovanja, povezanost i zdravlje – ključne građevne elemente oporavka od katastrofe.

 

EN

 

This handbook, created within a scope of Erasmus+ project WeCare weSport – positions sport as a practical toolkit for organizing safe, inclusive, and impactful activities during the recovery phase of disasters. It provides step-by-step guidance to volunteers, sport staff, and civil protection actors on how to plan, deliver, and continuously improve sport-based interventions that support both the physical and psychological wellbeing of affected populations

. Unlike competitive or performance-focused sport, activities in post-disaster environments are explicitly designed around rehabilitation, inclusion, and psychosocial recovery; rules, spaces, and expectations are flexible, and participation—not achievement—is the primary goal.

A central principle is preparedness and coordination. Sport activities should begin only when the emergency response phase has passed and first responders confirm that conditions are safe. Continuous communication with civil protection services is essential to ensure “do no harm,” align with broader relief efforts, identify vulnerable groups, and respond appropriately if participants require additional psychological or medical support

The handbook stresses planning for contingencies—alternative locations, weather changes, variable group sizes, or facilitator absence—so programs can adapt fluidly in unstable environments.

The handbook offers practical guidance on time, place, and equipment. Sessions should balance “not too little and not too much” activity, typically around 60 minutes including warm-up and cool-down, and be adapted to the broader context and participant condition. Training areas must be verified as structurally and environmentally safe before use, with preference for outdoor spaces when conditions permit. Equipment can be borrowed, donated, or improvised—flexibility and creativity are encouraged when resources are limited

A strong emphasis is placed on knowing your participants. Programs should account for age differences, varied fitness levels, cultural norms, language barriers, and specific health needs. Inclusion is paramount: anyone motivated to join should be able to participate, with supportive roles available for those with physical limitations. Trauma-sensitive practice—clear communication, predictability, choice, and psychological safety—underpins all activities

For the implementation phase, the handbook provides a simple operational model:

  1. Explain what will happen to restore predictability and control.
  2. Warm-up safely with structured, progressive exercises.
  3. Run the core activities, prioritizing enjoyment, connection, and manageable competition to boost motivation.
  4. Cool down and prevent injury.
  5. Reflect on what was done, reinforce effort, and celebrate participation, making clear that “everyone wins” through engagement and wellbeing gains

.Finally, continuous feedback and optimization are integral to quality and safety. The handbook supplies checklists for preparation and training processes and calls for structured input from participants, colleagues, and first responders to refine programs over time.

Overall, the handbook reframes sport as a scalable recovery instrument: when thoughtfully organized, coordinated, and adapted to context, sport helps people regain routine, agency, connection, and health—key building blocks of disaster recovery.

Download (PDF, 1.35MB)

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Ako vas zanima